SASVIM OBICAN DAN

Sometimes I feel like fallen angel,
Forsaken from God, condemned to cry,
To live in a sorrow and hide in a shadow,
At first light of dawn to die...

Sometimes I cry with bloody tears,
Sitting alone in cradle of fears,
Fihgting a battle that I cannot win,
Drowning in lies, in curves of sin.

Sometimes I dare to think of light,
Trying to fight an ultimate fight,
Or even trying to understand at least,
An ancient story of the Man and the Beast.

Sometimes I feel seducted with shades
Digging my soul with razor blades,
Blades of darkness and arms so shrill
Performing spells of devils will.

Sometimes I feel frantic and free,
And I need strenght to see what I see,
That every Man enjoys evil feast,
For every Man, in fact, is a Beast!!!




By Mandy, all rights reserved...

Hvala ti za svaki zagrljaj
kad mi je trebao,
i za svaki topli pogled koji me je gledao,
i za osmjeh, i za suze,
i za svadju, i za plac,
sve to zivot uze...
Zelim ti reci koliko te volim
i za taj cas Boga molim,
da ti ponovo savjete dajem,
kad se posvadjamo da se kajem,
da pijemo kafu po citav dan,
da ne spavamo nikad, ni kad dodje san,
da dijelimo tajnu svaku,
da mi kazes da nikad nisi srela takvu cvaku
koja bi zbog momka plakala,
i kako ti momka nikad nisi cekala...
I da ti opet frizuru pravim,
i kad smo pijane da te ,,davim",
i kad si tuzna da te zagrlim
i da ti kazem da ce biti u redu sve...
Kad ces, seko, opet cuti rijeci te?
I neka svi cuju, i neka svi znaju,
u svakom cosku, u svakom kraju,
da u mom srcu zivi jedan mali biser
My little angel, my beloved sister!

P.S. Posveceno mojoj sestri koja zivi na drugom kraju svijeta i koja mi grozno nedostaje. Htjela sam joj samo reci da je uvijek sa mnom, u mom srcu...

Trenutno najcesci stanovnik nase duse. Izaziva je podjednako cesto ljubav, zavist, ljubomora, sujeta, ali i neinformisanost, neznanje, i generalisanje.
Kao neposredni proizvod mrznje javlja se jaka dusevna bol i nemir kod osobe koja mrzi ( nekoga ili nesto iz bilo kojeg razloga ), ili pakosno nasladjivanje nakon ( dusevne, zivotne, fizicke...) patnje koju smo zadali nekome zato sto ga mrzimo, i nakon toga isprani osjecaj praznine jer smo ulagali sebe u neplemenito djelo - osjecanje... Naravno, govorim o ljudima koji imaju barem mrvicu savjesti, a oni koji je nemaju - o njima i ne vrijedi govoriti.
Mrznja, kao globalna karakteristika covjecanstva danasnjice (nazalost ), javlja se podjednako i kod neformiranih licnosti i kod odraslih osoba, opcenito u svim slojevima, kao i ljubav. Ljudi mrze javno, tajno, komsije, prijatelje, saradnike, sefove, mozda zato sto su ljepsi ili bogatiji ili uspjesniji, ili mrze nekoga zbog boje koze ili mozda zato sto je gay. U principu, ne mogu shvatiti da neko moze da uopste MRZI nekoga ili nesto, a pogotovo ako je uzrok te mrznje generalisanje. Sustina uzroka ove vrste mrznje je neinformisanost javnosti prema predmetu mrznje, jer da postoji informisanost generalisanje bi bilo izrazeno u daleko manjem opsegu.
Licno mogu da mrzim jedino cinjenicu sto vjerovatno nikad necu dobiti na bingu:)...

,,... Jer ljubav je teska kao smrt, a ljubavna sumnja teska kao grob..."PJESMA NAD PJESMAMA

Autorstvo ovoj najpoznatijoj biblijskoj pjesmi se pripisuje premudrom Solomonu, sinu cara Davida. Svrstava se u uzvisene lirike, veoma inspirativne. Pjeva o ljubavi cobanice Sulamit prema pastiru, kojeg zeli vise od samog kralja.
A pitanje glasi: Ko je za nju ,, onaj pravi"? Kralj ili pastir? I gdje je zdrav razum u svemu tome? I da li uopste treba birati ,,pravog"?
Materijalisti ce se sloziti da je kralj pravi IZBOR, dok ce ideolozi postupiti prema standardnom kliseu: ,, Slusaj svoje srce...", ali sta je tu zaista ispravno? Materijalizam ili ideologija? Vjeciti antagonizam danasnjice.
Stvar je u tome da se na kraju sve svodi na egoizam ili na altruizam.
Ako izabere kralja, izabrala ga je da ugodi sebi u materijalnom pogledu do kraja zivota.
Egoizam.
Ako izabere pastira bira tezak zivot, ali i dusevno zadovoljstvo koje ce pruziti sebi i svom izabraniku.
U tome se ogleda altruistican odnos izmedju covjeka i voljene osobe, odnosno naklonost da se voljenoj osobi cini dobro, pa i naustrb vlastite srece...
A cesto nema zlatne sredine izmedju kralja i pastira. Najgore u svemu je to sto se uvecini slucajeva ljubavni ( zajednicki ) zivot dijeli na odredjene epohe, odnosno vremenska razdoblja tipa: vruce, toplo, hladno, toplo, mlako, hladno, hladno...; tacnije bar su neke od nas ucili da je ljubav davno propala ideologija nepopravljivih romantika, i da nakon strasti koja bude i prodje dvoje ljudi dijeli samo zajednicki interes. Da li je bas sve tako black&white? Mislim da nije. Jer ako kroz zajednicki zivot dvoje ljudi prodju sve epohe tipa: toplo, hladno, i kad djeca kao najbitniji plod budu i prodju (tj. odu za svojom srecom), u starosti cemo uvijek imati nekoga ko ce nam UVIJEK pomoci da ustanemo, i ko ce nas zivot ciniti makar malo zanimljivijim...

P.S. A da li je bolje ostariti s kraljem ili s pastirom???
Pitanja idu u beskonacnost...

Sta je grijeh, a sta greska? Grijeh je prastara, istorijska rijec diktirana narodu sa strane Crkve. A da li je ona oznacavala i da li i dalje oznacava samo pojam grijeha iz Svetog pisma? Da li je grijeh samo ,, Ne ubij!“ ? Ili je grijeh mnogo vise od toga?
Potencijalni grijeh je u glavnom pokretac savjesti i svijesti o tome koliko smo spremni nauditi sebi i drugima u svrhu ovozemaljskih uzitaka.
A sta je greska? Greska u pravopisu, greska u izgovoru, greska u zivotu, ponasanju, u ljubavi, u ratu, u planu, u odgoju... Da li je greska grijeh? Ili je grijeh greska? Ili su mozda jedno - a isto? Jer, postoji greska prema sebi, greska u ophodjenju s ljudima, sa djecom, sa zivotinjama... A opet, mozda nema veceg grijeha nego dozvoliti u zivotu gresku prema sebi, svojoj licnosti, svom vlastitom zivotu... Na kraju greska prema sebi je rijetko ispravljiva, i najcesce dozvoljena samo jednom... A ako je tako onda covjek treba posvecivati vise paznje krupnim stvarima nego sitnicama, a opet s druge strane, krupne stvari se dese jednom ili nijednom, dok se sitnice dogadjaju stalno i cine zivot...
Da li je grijeh krupna stvar , a greska sitnica? Ili je obrnuto ako je greska prema sebi najveci grijeh...?
A mozda su i moji odgovori samo bolje postavljena pitanja...